zaboravim gdje sam

je li tako da su usne
najljepša riječ
je li tako dragi yves
ja danas kroz čašu
soka od jagode gledam
kroz prozor
nisko je nebo na nizbrdici
spora sam i gola
prolazi crveni vozač
na trenutak on je nešto
što ne mogu zanemariti
već dugo ne nazivaš
ja danas gledam
u jagode spora i gola
tvoje su ruke
uzalud ostavljene
je li tako da su usne
jagode
padamo glatki
bijelo
na
bijelo
i ja sam se smrzla
u satenskim plahtama
doći će netko i prosuti
mutne bisere oko mojih
gležnjeva yves
vidim te u žutoj kabanici
s rijetkim kapljicama kiše
na licu
budi moj šal
od magle od vruće pjene
izišla sam jutros
u mokro perje
na ovom podnevnom vjetru
sama letim
bijelo
na
bijelo